Štampa
Pogodaka: 2317

данијела шундерићEra digitalizacije uslovila je prelazak na esDNEVNIK, Nekim nastavnicima je rastanak sa štampanim dnevnikom teško pao, a u nekima je pobudio i literarne sklonosti. Objavljujemo tekst koleginice Danijele Šunderić, zaposlene u OŠ Marko Pajić iz Viče, kojim se, na emotivan način, opraštamo od plave knjige”.

Poslednji put s Dnevnikom na jutrenje

Trideseti septembar! Danas naša škola obeležava dan koji još niko zasigurno nije uvrstio u dane za obeležavanje. Dan za koji nismo verovali da će svanuti. Pričalo se, pripremalo, vežbalo, sučeljavala su se mišljenja, ali, biće to tamo nekad, neće to nas stići.
Danas, elem, ispraćamo u prošlost papirni dnevnik, simbol prosvetarskog poziva.
Slika nastavnika sa dnevnikom, nekih godina crvenim, nekih plavim, iskrila je u mojoj dečjoj želji da taj nosač budem ja. Jer na nebu je bio Bog, tik ispod, na zemlji veličanstvo ‒ nastavnik sa dnevnikom.
Ah, taj dnevnik! Merilo svih merila na svetu! Škrinja nagrađenih uspeha, preki sud đačke lenjosti i nestašluka! Znak uzbune i ozbiljnosti, obaveza uzornog vladanja za učenike, garantija nemirnih leptirića u stomaku kad se okreću listovi prozivnika... hoće li se nameračiti na Š ili će ići naposleno. Za nastavnike veliki, tvrdoukoričeni plavi pravougaonik koji ih čini većim u sopstvenim očima, štiti, daje na ceni, uspravlja kičmu, podupire ponosom.


Najveća počast za đaka bila je kada mu nastavnik zapovedi da odnese ili donese dnevnik. Tada bi verovao da nosi neku vrstu Svetog pisma, hodom obazrivim i svečanim. Ima li veličanstvenijeg zadatka?! Sa takvim viđenjem bilo je jasno da će samo to dati smisao mom životu. Činilo se nedostižnim. Da li će me strefiti takva milost neba da nekad svojom rukom vezem modrim mastilom profesorske krivulje u blistavo bele rubrike, kao led glatkih listova? Hoće li neke nove radoznale oči, kao nekad moje, zuriti u zlatasti šiljak pera koje leti gore-dole i beleži odsudnu odluku ‒ obrada, utvrđivanje ili, daleko bilo, provera?
Moj celoživotni san se ostvario. Ta svemoćna knjiga dospela mi je u ruke. Zbunjena, nisam znala šta bih sa njom. Promenila sam stranu. Sa ove strane brda dnevnik više nije bio ono što mi se činilo da jeste sa one druge strane, dečje.
Ne znam tačno šta je bio. Često obaveza više, briga jesi li upisao ovo, trebalo je to i to, napomeni onog da upiše ono. A tek dani najave dolaska inspektora u kontrolu dnevnika ovih dana! ,,Proverite da li ste u zapisnicima konstatovali da je Odeljenjsko veće jednoglasno utvrdilo… je li sve u redu u mršavim dnevnicima". ,,Jesam, jesam" ‒ sabiram u sebi ‒ ,,samo još da… A opet, ko zna šta još fali?! Jer sigurno nešto fali! Uvek nešto fali! ,,O, bože, a šta ako inspektor zameri što su planirane pismene provere upisane rimskim, a ne arapskim ciframa, ili što su arapskim, a ne rimskim... kakvu li će meru izreći?” Kad metež prođe, a uvek prođe kako je najbolje, odahnem kao osuđenik upravo izbrisan sa spiska za odstrel. I tako godinama. Saživi se čovek sa nemirima, obavezama i kad nestanu u obliku na kakav je navikao, nešto ga gricka, neko nedostajanje.
I tako, rekoše od ponedeljka bez papirnog dnevnika. Pitam od kog ponedeljka. Od sledećeg ponedeljka. Pa kako od sledećeg, počinjem da sumnjam šta je to uopšte sledeći ponedeljak". Zar sad kad sam upisala sve što se upisati može, sad kad mi se osladilo?! Znam ja, sve smo to dogovorili, usvojili, uvežbali, ali, nekako činilo se neće to još. Čudesno je to elektronsko čvakanje, smajlići, tužići, sve tačno i precizno kao Darvil. Pa ipak... Žao mi plavca! Koga sad da nosim, šta ću sa praznim rukama dok krećem ka učionici? Kao da sam nešto zaboravila, kao da sam u pižami ušetala umesto u haljini. Šta će biti sa mojom kičmom? Ko će je podupirati? Hoću li biti vidljiva svojim učenicima ili će me od njih sada razlikovati samo bore i tromi hod?
Čudna sam ja sorta cara Radovana. Zasuzim i na lepotu sitnih stvari. A sada, eto, i na dnevnik, tvrdokornu, uštogljenu, glomaznu beležnicu!
Zbogom, meni najdraža plava legendo!

Danijela Šunderić, nastavnik u OŠ „Marko Pajić”, Viča

 

Naknadno, ovaj tekst je objavljen i u "Prosvetnom pregledu", što možete da pogledate ovde.