dan osoba sa invaliditetom 1,,Nekada su osobe sa invaliditetom bile briga jedino svoje porodice. Danas je to ipak nešto drugačije. Republika Srbija je postigla napredak u pogledu zakonske i podzakonske regulative kada je u pitanju položaj osoba sa invaliditetom'', podsetila je Suzana Paunović, direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava. Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, 3. decembar obeležiće se širom sveta, širom Srbije sa idejom da se na današnji dan posebno ukaže na probleme sa kojima se u svakodnevnom funkcionisanju naši sugrađani suočavaju.

Paunović je istakla da prema rezultatima poslednjeg popisa u Srbiji živi 571.780 građana koji su se izjasnili da sebe doživljavaju kao osobu sa invaliditetom.Osobama sa invaliditetom smatraju se oni koji su se u popisu izjasnili da imaju teškoća ili su potpuno onemogućeni da obavljaju svakodnevne aktivnosti.

To je 7,96% od ukupnog broja građana Srbije, ističe Paunović. Osobe sa invaliditetom češće od drugih izložene su diskriminaciji, a problem koji značajno doprinosi diskriminaciji osoba sa invaliditetom je pitanje nepristupačnosti objekata, stopa nezaposlenosti, kao i još uvek nedovoljna podrška u zajednici.

Iako Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom izričito zabranjuju diskriminaciju osoba sa invaliditetom u pogledu korišćenja javnih objekata i površina, kao i javnih usluga, u praksi se to redovno dešava, podseća Paunović. Postoji potreba izmene postojećih posebnih zakona i podzakonskih akata u ovoj oblasti, naročito akata jedinica lokalne samouprave, ali i izrada novih zakonskih tekstova koji će osobama sa invaliditetom pomoći da ravnopravno sa drugim građanima koriste sve resurse u zajednici. Ne smemo zaboraviti da osobe sa invalditetom često ne mogu da koriste gradski prevoz, da su im pozorišta, bioskopi nedostupni, a veliki broj zdravstveih i socijalnih ustanova, kao i sudova nije prilagođen osobama sa invaliditetom.

Osobe sa invaliditetom koje pripadaju i drugim marginalizovanim društvenim grupama često se u praksi susreću sa diskriminacijom po više osnova tzv. „višestrukom” diskriminacijom. To je pre svega sluačj sa ženama sa invaliditetom; decom i mladima sa invaliditetom; osobama sa invaliditetom pripadnicima nacionalnih manjina i izbeglim i interno raseljenim licima sa invaliditetom.

Žene sa invaliditetom trpe višestruku diskriminaciju kako usled svog invaliditeta, tako i zbog društvenih stereotipnih uloga muškaraca i žena generalno. One se i teže školuju, zapošljavaju, za obavljanje istog posla dobijaju manju naknadu i češće su žrtve porodičnog nasilja u odnosi na žene bez invaliditeta. Deca i mladi sa invaliditetom predstavljaju posebno osetljivu grupu, ističe Paunović i još jednom podseća na neophodnost udruženog delovanja svih aktera u cilju ravnopravnog i neometanog funkcionisanja u društvu u kojem će svaka osoba moći da ostvari svoj puni potencijal.

Preuzeto sa Kancelarija za ljudska i manjinska prava