Štampa
Pogodaka: 3315

гоцаPrilog za naš sajt prosleđen iz SŠ „Dragačevo” objavljujemo u celosti. On svedoči o etosu koji neguje Škola i saradnji sa lokalnom zajednicom:  Sećanje je jedini raj iz koga ne možemo biti prognani / Obeležavanje deset godina od smrti profesorke Gordane Goce Šoć
Ove godine, 25. marta, navršilo se deset godina od smrti naše drage profesorke, koleginice i sugrađanke Gordane Goce Šoć. U prisustvu članova porodice, kolega i predstavnika svih važnih institucija i organizacija u opštini Lučani, učenici i profesori Srednje škole „Dragačevo“ upriličili su program u znak sećanja na tragično preminulu Gocu.
Program je započeo pesmom Vladislava Petkovića Disa „Uteha“, koju je recitovao David Ivanović (IIIg). Potom se prisutnima obratila Angelina Jovašević, pomoćnik direktora naše škole u Lučanima. Ona je pozdravila sve prisutne, poželela im dobrodošlicu i pozvala nas da svi zajedno oživimo sećanje na profesorku Gocu Šoć.

Nakon pozdravnih reči, učenica Dijana Nikšić (IV4) podsetila je sve prisutne na osnovne podatke iz Gocine bogate biografije (rođena je 1964. godine u Požegi, u četvoročlanoj porodici. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Požegi, a 1992. godine diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Ubrzo se nakon studija udala i rodila ćerke Janu i Tamaru. Radila je kao profesor srpskog jezika i književnosti u Srednjoj školi „Dragačevo“, a pored toga držala je školu engleskog jezika. Posebno je važan njen pozorišni rad, sa učenicima je uradila predstave: „Banović Strahinja“, „Vreme divova – Trojanski rat“, „Kosovo – Lazarev duhovni testament“ i „Lajanje na zvezde“). Potom je govorila profesorka srpskog jezika i književnosti, Neda Punoševac, koja je bila jedan od njenih najbližih saradnika. Ona se podsetila druženja i rada sa profesorkom Gocom. Govorila je o njihovim zajedničkim planovima i uspesima koje su postizale sa predstavom „Potka od snova“. Sećanje na Gocu oživeli smo i iz ugla njenih učenika. Marija Alimpijević, kojoj je Goca bila razredna, pročitala je pesmu koju joj je posvetila. Podsetili smo se stihova „Zabranjeno je“ Pabla Nerude koje je recitovao Uroš Jelušić (II4), a koje je Goca rado čitala. Pomenuta predstava „Potka od snova“ bila je poslednja koju je Goca radila sa učenicima. Rađena je po istoimenoj knjizi Grozdane Komadinić. Upravo u Gocinu čast izašlo je peto izdanje ove knjige, a o ovom izdanju i radu sa Gocom govorila nam je autorka Grozdana Komadinić. Gocina učenica i glavna glumica u predstavi „Potka od snova“, Dijana Novaković, govorila je monolog iz pomenute predstave. Program su upriličile i Aleksandra Petković (IIg), koja je pevala pesmu „Tebe pojem“ i Tanja Sretenović (IV4), koja je pevala izvornu pesmu „Usnila je dubok sanak“. Program je zatvorio Filip Ljubojević (IVg), stihovima pesme Vladislava Petkovića Disa „Možda spava“.
Kažu „čovek umire dva puta: prvi put – fizički, a drugi put – kad prestane sećanje na njega“. Ovim programom pokazali smo svi zajedno da će Gordana Goca Šoć živeti večno.