Štampa
Pogodaka: 2333

ббIz Osnovne škole „Goračići“ stigao nam je zanimljiv izveštaj za rubriku dobrih primera iz prakse. Prenosimo ga u celosti:

Dan maternjeg jezika obeležava se svake godine 21. februara kao sećanje na studente koji su 1952. ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (dan. Bangladeš), jer su protestovali što njihov jezik nije zvanični.

U Osnovnoj školi „Goračići“ nastavnik srpskog jezika Čedomir Sandić održao je javni čas za učenike osmog razreda pod nazivom Govoriš li srpski?


Učenicima je pročitano Zaveštanje Stefana Nemanje o jeziku, u kome kaže da se jezik mora čuvati kao zemlja. „Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša“, kaže veliki župan. Sa učenicima se razgovaralo o tome da li strane reči mogu „ubiti“ jedan jezik; koliko mediji doprinose ugrožavanju srpskog jezika, ali i o tome da li je upotreba reči iz drugih jezika stvar obrazovanja ili neobrazovanja. Podsetili smo se i na Femu, glavnu junakinju Sterijine Pokondirene tikve.
Jezik je živ, menja se, obogađuje stranim rečima ako u maternjem nema pravih zamena.

Poslednjih godina sve češće upotrebljavamo anglicizme umesto pojmova za koje u srpskom jeziku postoji odgovarajuća zamena. Uticaj engleskog zapaža se u svim slovenskim jezicima, i to gotovo na isti način. Do polovine šezdesetih godina, mini- se koristilo samo u nauci, a danas se koristi i kao nepromenljivi pridev: mini i duge suknje. Najveći uticaji odnose se na periferiju leksičkog fonda, a osnovni leksički fond je stabilan. Svi ćemo početi da atačujemo, dilitujemo, smeštamo događaje u foldere, da prezentujemo stvari vodeći računa o tajmingu, i to sve po difoltu. Sve češće nas pozivaju na hepeninge; idemo u šoping, na parti i sl.

Učenike delim u pet grupa. Prva grupa (Ko je? / Šta je?) imala je zadatak da napiše objašnjenja za sledeće pojmove: tajkun, hohštapler, selfi, džidža bidže, ali da navedu što više značenja lekseme konj, budući da polisemiju obrađuju u osmom razredu. Trebalo je i da odgonetnu šta je kniks i šato u odlomku iz romana Alisa u zemlji čuda.
Druga grupa trebalo je da protumači izraze: ne trči pred rudu, gluv kao top, žuta minuta, ali i da pronađu odgovarajuću zamenu za reči: konflikt, kompenzacija, kolekcija, evidentan, limitirati, benefit, adekvatan.
Treća grupa bavila se poreklom izraza: da li smo kvit, kao bajagi, poreklom reči sabajle, ćar, evro.
Maternji jezik postao je opterećen konstrukcijama koje nisu svojstvene našim jezičkim pravilima, već su preuzete iz engleskog i nemačkog. Zadatak za četvrtu grupu bio je da razmisle o konstrukcijama: užasno srećan, na telefonu / kraj telefona, za ovde / za poneti, oko dvadesetak / dvadesetak, za i protiv štrajka i sl.
Peta grupa bavila se pravilnim pisanjem i čitanjem veb-adresa (www.klett.rs – kako se čita www), onlajn/on-line, Google/Gugl, Fijat/fijat. Posebno im je bilo zanimljivo da razmisle o tome da li je ispravno reći Vozim džip ili Vozim džipa, ali i da napišu pravilno ime engleskog književnika Šekspira (u tome im je pomogao Novi transkripcioni rečnik engleskih ličnih imena Tvrtka Prćića).
Rešenja ovih zadataka prikazana su multimedijalno, uz iscrpna objašnjenja. Učenici su upućeni da odgovore na jezičke nedoumice mogu pronaći u Pravopisu srpskoga jezika (Jerković, Pešikan, Pižurica, Novi Sad: Matica srpska, 2011), Velikom rečniku stranih reči i izraza (Klajn, Šipka, Novi Sad: Prometej, 2007), Rečniku SANU, Rečniku srpskohrvatskoga književnog jezika I–VI.
Briga za očuvanje maternjeg jezika trebalo bi da bude jedan od najvažnijih zadataka nadležnih državnih institucija. Izmena jezika pod uticajem stranih jezičkih konstrukcija, rečenični završeci prilogom ikad pokazuju ne samo nepoznavanje kulture izraza sopstvenog jezika nego i nerazlikovanje duha jednog jezika u odnosu na drugi. Naš posao nije da izgonimo anglicizme, već da negujemo maternji jezik. Pojam surfovanje našao se u Rečniku MS još 2007. godine, a Veliki rečnik stranih reči i izraza I. Klajna i M. Šipke uveo je i lekseme atačment, aut, fajl, onlajn. Nekada je ekonomičnije preuzeti reči iz engleskog jezika. Bestseler, laptop, bandži-džamping su ukorenjene reči u naš jezik i nema potrebe izgoniti ih. Lakše je reći Ne volim bandži-džamping, nego Ne volim da skačem s visine zakačen užetom za nogu.
Svaki jezik koji insistira na „čistoti“, osuđen je, kao i onaj koji je pun tuđica i stranih uticaja na propast.
Ima li nade za srpski jezik?
Javni čas završen je ovim pitanjem. Podatak da su u rečniku turcizama Abdulaha Škaljića (Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 1966) zabeležena 8742 turcizma, a danas ih ima oko 50%, verovatno deluje ohrabrujuće.
Na kraju časa uživali smo u himni akcije Negujmo srpski jezik u izvođenju Čarolije.