dositejObjavljujemo dopis Zadužbine „Dositej Obradović”
Za školsku 2021/22. godinu, u kalendar važnih datuma koji se u školama obeležavaju uveden je 10. april, kao „Dan sećanja na Dositeja Obradovića, velikog prosvetitelja i prvog srpskog ministra prosvete”.
***
„Dan sećanja na Dositeja Obradovića” ustanovljava se 10. aprila (po starom kalendaru 28. mart), jer je dan Dositejeve smrti jedini tačan, relevantan datum koji se odnosi na njega. Dani od 10. aprila i narednih nedelju dana obeležavaju se raznim radionicama, učeničkim konkursima, naučnim i stručnim skupovima, kulturnim manifestacijama – pod imenom „Dositejevi dani”. 

Važno je istaći da je Dimitrije Obradović rođen 1739. (ili 1742. godine) u banatskom rumunskom selu Čakovu, blizu Temišvara. Još kao mali dečak pokazao je veliko interesovanje za knjigu i učenje. U početku je to bilo izrazito versko obrazovanje, pa je zato pošao u manastir da se zamonaši. To se dogodilo u manastiru Hopovo, gde je dobio monaško ime Dositej. Dalji put Dositeja Obradovića vođen je uvek željom za sticanjem novih znanja i učenja. Taj put ga vodi kroz sve gradove prosvećene Evrope, sa najrazvijenijim univerzitetima. Na putu učenja kroz Evropu, Dositej je bio i učenik i učitelj. Tada je naučio sve značajne evropske jezike: rumunski, grčki, starogrčki, latinski, italijanski, nemački, ruski, francuski, engleski, albanski... Sa svim tim znanjem Dositej je bio najznačajniji zastupnik prosvetiteljskih ideja među svim Južnim Slovenima. Najpoznatiji naučnici, savremenici i sledbenici Dositeja i njegovog učenja rekli su da je „Dositej jedna od najlepših i najrazvijenijih ličnosti koje je cela naša rasa dala”; „novator i inicijator kakvi se retko viđaju, jedan od onih ljudi koji stvaraju epohu i ostaju kao putovođe celoga jednoga naroda”; „tvorac suvremene narodne prosvete srpske”. Dositej je tvorac ideje da se piše na narodnom jeziku, kako bi knjige bile razumljive svima koji tim jezikom govore. Time Dositej prvi svesno stvara pravu nacionalnu književnost na čistom narodnom jeziku – namenjenu svim slojevima srpskog naroda ma gde se on nalazio. U pogledu jezika, Dositej je preteča Vuka. Srpski narodni jezik je za Dositeja osnovno sredstvo da se prosveta lakše i brže širi, da se obrazuje i razvija narod, da se izgrađuje slobodna i napredna država. To je od posebnog značaja, naročito u vreme nastanka Prvog srpskog ustanka, velikog oslobodilačkog pokreta za ponovno stvaranje slobodne države Srbije, posle dugovekovnog turskog ropstva. Te, 1804. godine, Dositej i piše čuvenu pesmu budnicu „Vostani Serbie” sa željom da Srbe i najbolje snage kod njih probudi. 

Po dolasku u Srbiju, postaje direktor svih škola, osniva Veliku školu – preteču Univerziteta (1808.god.), Prvu beogradsku bogosloviju (1810. god.), postaje član prve srpske vlade – Praviteljstvujuščeg sovjeta, zadužen za prosvetu, ali i prvi njen „popečitelj prosveštenija”, ministar prosvete... Po dolasku u Srbiju 1807. godine, Dositej svim svojim snagama i znanjem stavlja se u službu oslobođenja i vaskrsa srpske državne samostalnosti. Predano radi na osnivanju škola i viših prosvetnih ustanova, jednako dostupnim i devojčicama i dečacima. On svesno stvara pravu nacionalnu književnost na čistom narodnom jeziku, namenjenu najširim slojevima naroda; Dositej učestvuje u utemeljenju pravnog poretka ustaničke Srbije, ali i diplomatskim misijama važnim u borbi za oslobođenje. Dositej je duboko verovao u svoj narod, ali uz učenje, širenje prosvete i nauke. Među ličnostima 18. veka do danas, Dositej se najintenzivnije obraća svom narodu gde god ga ima (a imao je jasnu svest o etničkoj i jezičkoj celini i celini jezika bez obzira na verske razlike) ističući da je prosveta i nauka osnov napretka („Leži i ležaće u ropstvu narod kojega srce ne zna za nacionalni ponos”). Za njega je najvažnija ljubav prema istini i pravdi, borba protiv zabluda i neznanja... Važno je za Dositeja „slobodno misliti i o svakoj stvari slobodno rasuđivati i govoriti”. Zbog svih tih razloga, još za života njegovo ime je u srpskom narodu bilo sveto, a nove generacije su ga postavile uz Svetog Savu i Vuka Кaradžića. Dositej je napotpuniji i najizrazitiji predstavnik onog dela našeg naroda koji u racionalističkoj kulturi zapadne Evrope vidi svoj uzor i svoj ideal, prosvećenost koju moramo usvojiti, čime se postiže postavljanje srpskog naroda u poredak savremene Evrope, dok je Vuk, kasnije, romantičarskim generacijama otkrio kult narodne pesme i običaja, Evropi otkrio lepotu i bogatstvo srpske tradicije i narodnog stvaralaštva. 

***
Dositejev školski dan treba da opominje, pre svega, na njegovu zavetnu poruku: da samo delovanje na istini i zdravom razumu, u interesu dobra zajednice, opravdava jedinku kao društveno biće. U novije doba srpske istorije mi nemamo značajnijeg ni uticajnijeg propovednika poželjnih vrednosti – kao što su dobro, dobročinstvo, ljubav, trpeljivost, prijateljstvo, poštovanje, saradnja, ni kritičara naših slabosti, kao i slabosti ljudskog roda kroz istoriju. Njagova velika ljubav prema svom narodu iskazana je još za njegovog života željom da na njegovom nadgrobnom spomeniku bude zapisano: „Ovde leže njegove srpske kosti, on je ljubio svoj rod”. 

Napomena:
U radu s učenicima, zavisno od uzrasta, razreda i predmeta (predmetnog nastavnika) treba ukazati na lepotu i složenost Dositejevog stila i na misaone poruke srpskog prosvetitelja. Radi opšteg upoznavanja s Dositejevim delom, mogu se iskoristiti „Basne”, delovi „Pisma Haralampiju”, delovi „Života i priključenija” (npr. opis polaska u školu, dolaska u Hopovo i sl., beseda episkopa Georgija Popovića u Temišvaru, dolazak u London ili boravak u Londonu; polemički i kritički delovi „Sovjeta zdravago razuma” i dr., po izboru nastavnika).

Na sajtu Zadužbine : www.dositejeva-zaduzbina.rs, nastavnici i učenici mogu dobiti informacije o Dositejevom životu i delu, kao i radu Zadužbine.